Sklapanje braka, u kulturi u kojoj živimo, još uvek je, naročito za žene, pitanje od presudnog značaja. Ukoliko ne sklopi brak, žena je „promašena“ i u sopstvenim očima, ali i u očima drugih ljudi.
Stav prema braku je stav koji se formira tokom života, pod uticajem sredine, a najviše na osnovu modela koji dete ima posmatrajući brak svojih roditelja. Pod uticajem modela koje nosimo iz porodice i sopstvenih osobina vršimo i izbor bračnog partnera ili donosimo svesnu ili nesvesnu odluku da ostanemo sami.
Ideja o romantičnoj ljubavi, prinčevima i princezama, ideja o idealnoj polovini koju samo treba sresti, stara koliko i čovečanstvo. Ova ideja podrazumeva da ćemo, kada sretnemo „pravog“ ili „pravu“ to odmah znati i da u funkcionisanju odnosa više neće biti nikakvih teškoća, da ćemo se i bez reči razumeti.
U dubokom uverenju da je prethodno opisana situacija zaista moguća, ljudi se, a više žene nego muškarci, nekritično vezuju jedni za druge, i nije mali broj onih za koje je „svaka“ ili „svaki“ sa kojim su trenutno u vezi, baš onaj pravi.
Posle početnog perioda zaljubljenost, kada postanemo kritični i počnemo da primećujemo osobine koje osoba sa kojom smo u vezi realno ima, i kada shvatimo da nam, ponešto od onoga što vidimo pred sobom, ne odgovara sasvim, nađemo se u problemu.
Ostati u vezi po svaku cenu
Zbog straha da, bez obzira na to što primećujemo da druga strana ima neke osobine koje nam smetaju, ne ostanemo sami i ne izgubimo mogućnost da sklopimo brak, kod velikog broja ljudi može se primetiti „strategija“ koja bi se mogla nazvati „uspeću da ga/je promenim!“.
Čvrsto uverenje da ljubav koju mislimo da osećamo prema drugoj osobi može da je promeni i učini je baš onakvom kako mi to želimo je osnov koji nas rukovodi u takvim nastojanjima.
Verujući da drugu osobu možemo da promenimo, i da od nje načinimo osobu koja bi nam u potpunosti odgovarala, dovodimo sebe u situaciju da trošimo mnogo energije i vremena, i često trpimo mnogo neprijatnih situacija, samo sa jednim ciljem: zadržati pored sebe, po bilo koju cenu, nekoga sa kime smo u vezi.
Manevri kojima se pribegava su različiti, od svakodnevnih primedbi na ponašanje i ličnost druge osobe, do bekstva u bolest i pokušaja samoubistva.
Trudnoća je svakako dobar način da muškarca koji je otac deteta vežete za sebe. Žene često, kada nisu zadovoljne ponašanjem muškarca sa kojim su vezi, imaju ideju da će se ponašanje njihovog partnera promeniti posle rođenja deteta. Kada potroši mnogo vremena, pretrpi mnogo poniženja, žena tada shvati činjenicu da drugu osobu nije moguće menjati.
Možemo promeniti samo sebe - donekle
Svoj fizički izgled, na prirodan način, možemo promeniti tako što ćemo voditi računa o ishrani i zdravlju. Na taj način, promene koje izazivamo na svom telu su ograničene onim što nam je biološki dato. U genima je zapisana naša telesna konstitucija, visina, boja kose i očiju, kvalitet noktiju koje imamo i kompletan način na koji naše telo funkcioniše.
Isto kao kod fizičkog tela, i duševni život čoveka određen je organizacijom nervnog sistema i onim što je tokom života naučio. I kao što je fizičko telo, na prirodan način moguće menjati samo ako sama osoba na to pristane (počne da vodi računa o svom zdravlju i ishrani), i psihološke promene su moguće jedino ako čovek hoće da se promeni, a i tada samo u određenim granicama.
Svaki pokušaj da drugom ukažemo na neke loše osobine koje ima i da bi, po našem mišljenju te osobine trebalo da promeni, druge osobe, često, shvataju kao atak na sebe i još jače učvršćuju odbrane. Tako se stvara krug iz koga je jako teško naći izlaz.
Procenite partnera i odlučite – prihvatiti ili raskinuti
Izlaz iz takvog kruga, koliko god na to bilo teško, možemo naći jedino u sebi! Druge ljude ne možemo da promenimo. Jedino što možemo da uradimo jeste da pravilno procenimo kakvi su i da ih, sa svim osobinama, dobrim i lošim, prihvatimo.
Druga mogućnost je, da kada smo pravilno procenili drugu osobu, i shvatili da nam ne odgovara, prekinemo odnos. Kada na ovakav način prekinemo odnos, bez obzira što je to gubitak i što nije lako, osećaćemo se dobro, jer smo se oslobodili nečega što nam nije odgovaralo. Kao kada skinete tesnu cipelu (koja je takva kakva jeste i ne možete je povećati, možete samo da uzmete drugu, veću!)!
Jedno od najvažnijih pravila koje treba da naučimo da primenjujemo u životu jeste da druge ljude nije moguće menjati. Možemo da menjamo sebe ili da druge ljude prihvatamo. U skladu sa ovim, izvesno je da će nam mnogo lakše biti ako budemo sa ljudima koji hoće da budu sa nama, a da ne trošimo vreme i energiju na one koji to neće.
Autorka: Tatjana Daničić, diplomirani psiholog, Izvor: Cosmopolitan.rs
Komentari